Radnici s posebnim ovlastima u ugostiteljstvu – voditelj recepcije koji sam slaže smjene ili direktor hotela koji radi „dok posao ne bude gotov” – dio su svakodnevice gotovo svakog objekta. Njihov je pravni položaj ipak često nejasan i poslodavcima i samim radnicima.
Novi Kolektivni ugovor ugostiteljstva (KUU), koji se primjenjuje od 1. travnja 2026., za njih predviđa posebna pravila. U nastavku donosimo pregled tko su ti radnici, koje odredbe KUU-a za njih ne vrijede, kako se uređuju radno vrijeme, plaća i odgovornost za štetu te po čemu se razlikuju od rukovodećih osoba.
Tko su radnici s posebnim ovlastima?
Prema čl. 3. st. 4. KUU-a, to su radnici kojima, zbog posebnosti poslova, obveza i ovlasti, radno vrijeme nije moguće mjeriti ili unaprijed odrediti, ili ga određuju samostalno. Pritom ta samostalnost mora biti ugovorena ugovorom o radu ili propisana internim aktom, (npr. sistematizacija za pojedina radna mjesta).
KUU kao primjere navodi:
- voditelji poslovnih i organizacijskih jedinica (odjela),
- voditelji službi,
- radnici sa specijalističkim znanjima.
Popis nije zatvoren. Drugim riječima, odlučujući nije naziv radnog mjesta, nego stvarna i ugovorena samostalnost radnika.
Zašto je to posebno važno u ugostiteljstvu?
Ugostiteljstvo počiva na smjenskom i sezonskom radu, pa KUU sadrži detaljna pravila o rasporedu rada, preraspodjeli i dodacima za rad nedjeljom, blagdanom i noću. Kod voditelja objekta ili direktora hotela, čiji posao ne stane u unaprijed zadan raspored, ta bi pravila bila teško provediva.
Primjena KUU-a od 1. svibnja 2026. proširena je na sve poslodavce i radnike u djelatnosti smještaja te pripreme i usluživanja hrane (NN 45/2026). Ova pravila stoga vrijede i za poslodavce koji nisu članovi udruge potpisnice.
Radno vrijeme radnika s posebnim ovlastima
KUU ne obvezuje poslodavca za ove radnike u dijelu o radnom vremenu (čl. 3. st. 4. KUU-a). Na njih se stoga ne primjenjuju, primjerice:
- pravilo o punom radnom vremenu od 40 sati tjedno (čl. 16. KUU-a),
- pravila o rasporedu radnog vremena i obavještavanju o rasporedu najmanje tjedan dana unaprijed (čl. 18. KUU-a),
- pravila o preraspodjeli radnog vremena (čl. 19. KUU-a).
Iznimka se, međutim, odnosi samo na KUU. Zakon o radu i dalje vrijedi u cijelosti, uključujući zakonska ograničenja trajanja rada. Također valja napomenuti kako se pravila o ograničenju radnog vremena primjenjuju u dijelu u kojem nisu propisane iznimke za radnike s posebnim ovlastima. Iznimkom nije obuhvaćena ni glava VI. o odmorima, pa ovi radnici zadržavaju pravo na dnevni, tjedni i godišnji odmor iz KUU-a (čl. 21. – 24. KUU-a).
Plaća i dodaci na plaću
Druga iznimka odnosi se na određivanje i isplatu plaće iz glave VIII. točaka 1.1. i 1.2. KUU-a. Za radnike s posebnim ovlastima poslodavca stoga ne obvezuju:
- minimalne bruto plaće po razredima složenosti iz čl. 30. KUU-a,
- dodatak od 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža (čl. 31. KUU-a),
- dodaci iz KUU-a za rad nedjeljom, blagdanom, noćni, smjenski, dvokratni i prekovremeni rad (čl. 32. KUU-a).
Plaća se tada ugovara ugovorom o radu i ne može biti niža od zakonske minimalne plaće. Pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te rad nedjeljom i blagdanom proizlazi izravno iz Zakona o radu, pri čemu povećanje za rad nedjeljom ne može biti manje od 50 % (čl. 94. st. 1. Zakona o radu). Ako visina povećanja nije određena, radnik ima pravo na primjereno povećanje (čl. 94. st. 4. Zakona o radu), pa preporučujemo da se ono jasno ugovori.
Koje se odredbe KUU-a ne odnose na njih, a koje se odnose?
KUU se na njih ne primjenjuje samo u dva dijela: glavi V. (radno vrijeme) te glavi VIII. točkama 1.1. i 1.2. (osnovna plaća i dodaci). Sve ostale odredbe izričito se primjenjuju i na radnike s posebnim ovlastima (čl. 3. st. 4. KUU-a), primjerice:
- odmori, plaćeni dopust i naknade plaće,
- jubilarne nagrade, dar djetetu, otpremnine i naknada troškova prijevoza,
- odredbe o naknadi štete,
- kraći otkazni rok kada radnik sam otkazuje ugovor – polovica zakonskog roka (čl. 50. st. 2. KUU-a).
Odgovornost za štetu: što se može drukčije ugovoriti?
Poslodavci nerijetko žele strože urediti odgovornost radnika koji raspolažu blagajnom, zalihama i opremom. Odredba KUU-a o naknadi štete na njih se, međutim, primjenjuje jednako kao i na ostale radnike. Radnik odgovara za štetu koju poslodavcu uzrokuje na radu ili u vezi s radom samo ako je postupao namjerno ili iz krajnje nepažnje (čl. 49. st. 1. KUU-a; čl. 107. st. 1. Zakona o radu). Za običnu nepažnju, dakle, ne odgovara.
Zakon o radu dopušta ugovaranje uvjeta koji su za radnika povoljniji od zakonskih (čl. 9. Zakona o radu). Odredba ugovora o radu kojom se odgovornost proširuje i na običnu nepažnju stoga je pravno upitna. Ono što je dopušteno jest:
- unaprijed odrediti iznos naknade za određene štetne radnje, ali samo kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu, a ne ugovorom o radu (čl. 108. Zakona o radu),
- utvrditi uvjete smanjenja ili oslobađanja radnika od naknade štete, i to i ugovorom o radu (čl. 110. Zakona o radu).
Preporučljivo je da se ovlasti radnika – iznosi do kojih samostalno odlučuje i obveze izvještavanja – precizno opišu u ugovoru o radu ili internom aktu. To olakšava kasniju procjenu je li radnik postupao s krajnjom nepažnjom.
Radnik s posebnim ovlastima nije (nužno) rukovodeća osoba
Rukovodeće osobe su fizičke osobe koje su kao član uprave ili izvršni direktor ovlaštene voditi poslove poslodavca i samostalno sklapati pravne poslove u njegovo ime i za njegov račun (čl. 3. st. 3. KUU-a). Te su osobe upisane u sudskom registru kao osobe ovlaštene za zastupanje. Za njih KUU poslodavca uopće ne obvezuje, dok za radnike s posebnim ovlastima ne obvezuje samo u pogledu radnog vremena, osnovne plaće i dodataka.
„Direktor” hotela koji nije član uprave stoga nije rukovodeća osoba, nego najviše radnik s posebnim ovlastima. Razlikuje se i odgovornost. Član uprave poslove mora voditi s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika, a u sporu sam mora dokazati da je tu pozornost primijenio (čl. 252. i čl. 430. Zakona o trgovačkim društvima). Radnik s posebnim ovlastima, nasuprot tome, odgovara samo za namjeru i krajnju nepažnju.
Najčešće pogreške u praksi
U praksi se najčešće susreću sljedeći propusti:
- status radnika s posebnim ovlastima pripisuje se samo prema nazivu radnog mjesta, bez stvarne samostalnosti u određivanju radnog vremena;
- samostalnost nije ugovorena niti dopuštena internim aktom;
- ugovor o radu ne uređuje povećanje plaće za rad nedjeljom, blagdanom, noću i prekovremeni rad;
- smatra se da takvi radnici nemaju pravo na odmore i druga prava iz KUU-a;
- odgovornost za štetu pokušava se proširiti izvan zakonskih okvira.
Posljedice ovise o vrsti propusta. Ako uvjeti iz čl. 3. st. 4. KUU-a nisu ispunjeni, na radnika se primjenjuje cijeli KUU, pa može potraživati razliku do minimalne plaće iz KUU-a i dodatke. Uskraćivanje drugih prava može dovesti do radnog spora i inspekcijskog nadzora.
Zaključak
Status radnika s posebnim ovlastima poslodavcu daje veću slobodu u uređenju radnog vremena i plaće, ali ga ne oslobađa Zakona o radu niti ostatka KUU-a. Taj status proizlazi iz stvarne, ugovorene samostalnosti radnika, a ne iz naziva radnog mjesta. Odgovornost za štetu pritom ostaje ograničena na namjeru i krajnju nepažnju.
Bilo da je riječ o poslodavcu koji usklađuje ugovore s novim KUU-om ili o radniku koji provjerava svoja prava, isplati se prije potpisa ugovora zatražiti pravnu provjeru. Naš tim ima dugogodišnje iskustvo u radnom pravu – od izrade ugovora o radu i pravilnika o radu do zastupanja u radnim sporovima. Za sva pitanja ili pomoć slobodno nam se obratite s povjerenjem.
Izvor fotografije: unsplash.com