Svaka stranka u sudskom postupku ima pravo ne samo na odluku, nego i na pošten put do te odluke. Povreda prava na pravično suđenje postoji kada postupak nije vođen na pošten način: stranka nije dobila priliku iznijeti svoje argumente, sud nije obrazložio odluku ili postupak traje godinama bez opravdanog razloga.
U nastavku objašnjavamo što to pravo obuhvaća, kako povreda izgleda njegova povreda u praksi te koja pravna sredstva stoje na raspolaganju.
Što je pravo na pravično suđenje?
Prema čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske, svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela. Isto jamstvo sadrže čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i čl. 4. Zakona o sudovima.
Važno je razumjeti da se jamči postupovna, a ne materijalna pravičnost. Drugim riječima, pravo na pravično suđenje ne jamči povoljan ishod, nego pošten postupak. Zato Ustavni sud u pravilu ne utvrđuje ponovno činjenice i ne ocjenjuje dokaze, jer bi tada postao „treći“ ili „četvrti“ stupanj suđenja.
Koja jamstva obuhvaća pravo na pravično suđenje?
Osim jamstava koja Ustav izričito navodi, sudska praksa iz tog prava izvodi i niz drugih:
- pravo na pristup sudu – – nije dovoljno da postupak formalno postoji, nego stranka mora moći učinkovito ostvariti sudsku zaštitu, primjerice dobiti dovoljno vremena da se sadržajno očituje na opsežan nalaz vještaka,
- neovisan i nepristran sud – ne smije postojati objektivno opravdana sumnja u pristranost suca,
- jednakost oružja – nijedna stranka ne smije biti u bitno nepovoljnijem položaju od protivnika,
- kontradiktornost – stranka mora saznati za sve dokaze i podneske protivne strane i moći se o njima očitovati,
- obrazložena odluka – sud mora odgovoriti na argumente koji su odlučni za ishod spora,
- javnost postupka i zabrana arbitrarnog (proizvoljnog) odlučivanja,
- suđenje u razumnom roku.
Kako izgleda povreda prava na pravično suđenje u praksi?
Povreda rijetko izgleda spektakularno. Najčešće je riječ o propustima koji stranci oduzmu stvarnu mogućnost da utječe na odluku.
To su, primjerice, situacije u kojima:
- sud donese odluku na temelju dokaza ili podneska koji jedna stranka nikada nije dobila na uvid,
- jedna stranka dobije priliku iznijeti svoje argumente, a druga ne,
- sud zanemari ključan argument stranke i u presudi uopće ne objasni zašto ga nije prihvatio,
- sud odbije važan dokaz bez smislenog obrazloženja,
- postupak godinama stoji bez opravdanog razloga,
- postoje okolnosti zbog kojih se opravdano može posumnjati u nepristranost suca.
Suđenje u razumnom roku: kako se zaštititi od predugog postupka?
Od travnja 2024. zaštita se ostvaruje jednim zahtjevom, u kojem se istodobno određuju rok za rješavanje predmeta i naknada, umjesto ranija dva zahtjeva. Posljednjom izmjenom, od 1. siječnja 2026., zahtjev se više ne podnosi predsjedniku neposredno višeg suda, nego predsjedniku suda pred kojim se postupak vodi. Postupak prema Zakonu o sudovima (čl. 63. do 69.) izgleda ovako:
- Zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku podnosi se predsjedniku suda pred kojim se postupak vodi.
- Predsjednik suda u roku od 15 dana traži od suca izvješće o trajanju postupka i razlozima zastoja, a sudac ga mora dostaviti najkasnije u daljnjih 15 dana.
- Predsjednik suda odlučuje u roku od 60 dana. Ako je zahtjev osnovan, određuje rok za rješavanje predmeta, u pravilu najdulje šest mjeseci, i istodobno dosuđuje primjerenu naknadu.
- Protiv rješenja, ili ako odluka ne bude donesena u roku od 60 dana, stranka u roku od osam dana može podnijeti žalbu, o kojoj odlučuje vijeće Vrhovnog suda.
Ne postoji unaprijed određen rok nakon kojeg je povreda automatska. Odlučni su vrsta i složenost predmeta, ponašanje stranaka i postupanje suda (čl. 65. st. 5.). Ipak, zakon predsjedniku suda nalaže posebnu brigu o predmetima koji traju dulje od tri godine (čl. 31. st. 5.).
Primjer iz prakse
Parnica radi naknade štete pokrenuta je 2020. godine. Nakon prvih ročišta sud od 2022. ne poduzima nijednu radnju, a predmet nije složen. Stranka u ožujku 2026. podnosi zahtjev predsjedniku suda. Ako predsjednik utvrdi povredu, naložit će sucu da predmet riješi u roku koji u pravilu ne prelazi šest mjeseci i stranci dosuditi naknadu.
Visina naknade ne izračunava se po formuli, nego se određuje prema okolnostima slučaja. Ukupna naknada u jednom predmetu ne može biti veća od 4.650,00 eura. Isplaćuje se iz državnog proračuna, a zahtjev za isplatu podnosi se ministarstvu nadležnom za pravosuđe (čl. 69.).
Neovisno o tome, svatko može predsjedniku suda podnijeti i predstavku zbog odugovlačenja postupka, na koju predsjednik mora odgovoriti u roku od 30 dana (čl. 4. st. 3.).
Ustavna tužba i Europski sud za ljudska prava
Kada su iscrpljena sva redovna i izvanredna pravna sredstva, ustavna tužba može se podnijeti Ustavnom sudu u roku od 30 dana od primitka konačne odluke. Ustavna tužba nije novi stupanj suđenja. Nije dovoljno ponoviti žalbene razloge, nego treba konkretno obrazložiti koje je ustavno pravo povrijeđeno i na koji način. Kod prigovora predugog trajanja postupka Ustavni sud pritom traži da je stranka prethodno iskoristila zahtjev iz Zakona o sudovima.
Nakon iscrpljivanja domaćih pravnih sredstava moguće je obratiti se Europskom sudu za ljudska prava. Rok za podnošenje zahtjeva danas iznosi četiri mjeseca od konačne domaće odluke, a ne šest, kao što se još navodi u starijim izvorima. Europski sud velik dio zahtjeva odbacuje kao nedopuštene, zbog čega je kvalitetno pripremljen zahtjev presudan.
Najčešće pogreške u praksi
U našoj se praksi najčešće susrećemo sa sljedećim propustima:
- povreda se ne ističe tijekom postupka ni u žalbi, nego prvi put tek u ustavnoj tužbi,
- u ustavnoj tužbi ponavljaju se žalbeni razlozi umjesto da se obrazloži povreda ustavnog prava,
- ustavna tužba zbog predugog suđenja podnosi se bez prethodnog zahtjeva predsjedniku suda,
- propuštaju se kratki rokovi, osobito rok od osam dana za žalbu i 30 dana za ustavnu tužbu,
- zahtjev Europskom sudu podnosi se u roku od šest umjesto četiri mjeseca.
Zaključak
Pravo na pravično suđenje ne jamči pobjedu u sporu, ali jamči pošten postupak u kojem svaka strana može ravnopravno iznijeti svoje argumente i dobiti obrazloženu odluku u razumnom roku. Kada to izostane, zakon nudi više razina zaštite, od zahtjeva predsjedniku suda do Europskog suda za ljudska prava. Svaka od njih ima svoje stroge rokove i pretpostavke.
Bilo da ste stranka u postupku koji predugo traje ili smatrate da niste imali poštenu priliku iznijeti svoje argumente, isplati se na vrijeme zatražiti pravnu procjenu. Naš tim ima dugogodišnje iskustvo u zastupanju pred sudovima, uključujući postupke pred Ustavnim sudom. Ako imate pitanja ili trebate pomoć, slobodno nam se obratite s povjerenjem.
izvor fotografije: unsplash.com