Bračni ugovor pravni je instrument kojim bračni drugovi unaprijed uređuju međusobne imovinske odnose kao i što se s imovinom događa u slučaju prestanka zajednice. U nastavku donosimo pregled svega što trebate znati — od pojma i sadržaja do forme sklapanja i odgovornosti za dugove.
Bračni ugovor — ne predbračni
U svakodnevnom govoru često se čuje izraz “predbračni ugovor“. Taj naziv potječe iz anglosaksonskih pravnih sustava (pre-nuptial agreement), a u hrvatskom zakonodavstvu kao takav ne postoji.
Razlog imena “bračni” je jednostavan: ugovor se može sklopiti i prije i za vrijeme braka, pa naziv “predbračni” nije najtočniji izraz. Jedini ispravan naziv u hrvatskom pravu je bračni ugovor.
Što je bračna stečevina?
Da bismo razumjeli svrhu bračnog ugovora, potrebno je razumjeti pojam bračne stečevine.
Prema Obiteljskom zakonu, bračna stečevina je imovina stečena radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili koja iz te imovine potječe (čl. 36. ObZ-a). Bračni drugovi na toj imovini su suvlasnici u jednakim dijelovima — osim ako nisu drukčije ugovorili.
Vlastita imovina je ona imovina koju je bračni drug imao u trenutku sklapanja braka (čl. 39. ObZ-a). Vlastita je i imovina stečena nasljeđivanjem ili darovanjem, bez obzira na to je li do toga došlo prije braka ili za njegova trajanja.
Problem nastaje u praksi. Godinama nakon sklapanja braka teško je dokazati što je koji partner posjedovao na dan vjenčanja. Bračni ugovor taj problem rješava unaprijed.
Što bračni ugovor može urediti?
Obiteljski zakon ne propisuje točan sadržaj bračnog ugovora. Dopušten je svaki sporazum koji nije suprotan prisilnim propisima. U praksi to često znači i pojavu laičkih ugovora “crno na bijelo”. Bračnim ugovorima se najčešće uređuju:
- različiti udjeli u bračnoj stečevini — npr. 60:40 umjesto zakonskog 50:50
- određeni prihodi ili imovina kao vlastita imovina jednog od partnera
- upravljanje i raspolaganje konkretnom imovinom
- način razvrgnuća bračne stečevine u slučaju razvoda
- imovinsko-pravni odnosi vezani uz nekretnine, poslovne udjele ili štednju
Bračni ugovor ne može uređivati osobna prava bračnih drugova. To uključuje i ostvarivanje skrbi nad djecom, tomu služi plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi.
Njime se ne može ugovoriti ni primjena stranog prava — ako su oba bračna druga hrvatski državljani (čl. 42. ObZ).
Odgovornost za dugove
Pitanje dugova partneri često zanemaruju pri sklapanju braka, a može biti od ključne pravne važnosti.
Zakon propisuje da za obveze koje je jedan bračni drug imao prije sklapanja braka, kao i za obveze koje je samostalno preuzeo nakon braka — a koje se ne odnose na tekuće potrebe obitelji — ne odgovara drugi bračni drug (čl. 43. ObZ-a).
Bračnim ugovorom ta pitanja mogu se urediti preciznije i prilagoditi konkretnoj situaciji partnera. To je posebno važno kada jedan od njih ulazi u brak s kreditnim obvezama, vlasničkim udjelima ili poslovnim rizicima.
Tko može sklopiti bračni ugovor?
Bračni ugovor mogu sklopiti nevjesta i ženik, kao i bračni drugovi u bilo koje vrijeme za trajanja braka. Ista mogućnost postoji i za izvanbračne zajednice koje traju najmanje tri godine, ili kraće ako je u njima rođeno zajedničko dijete.
Kako se bračni ugovor sklapa?
Forma je propisana zakonom i nema iznimaka. Bračni ugovor sklapa se u pisanom obliku, a potpisi obaju bračnih drugova ovjeravaju se kod javnog bilježnika (čl. 40. ObZ-a).
Javni bilježnik ovjerava potpise — ali ne ispituje je li sadržaj ugovora u interesu svake od stranaka. To je zadatak odvjetnika. Preporučujemo da se bračni ugovor sastavlja uz stručnu pravnu pomoć, prilagođenu konkretnoj imovinskoj situaciji.
Može li se bračni ugovor naknadno izmijeniti?
Da. Bračni ugovor može se izmijeniti ili zamijeniti novim ugovorom u bilo koje doba — uz suglasnost obaju bračnih drugova. Forma ostaje ista: pisani oblik i javnobilježnička ovjera. Nema vremenskog ograničenja ni ograničenja broja izmjena.
Zaključak
Bračni ugovor nije dokument nepovjerenja. On je pravni alat koji unaprijed razjašnjava imovinsko-pravne odnose — i za vrijeme braka i u slučaju njegova prestanka. Posebno je koristan kada partneri ulaze u zajednicu s imovinom, poslovnim udjelima ili kreditnim obvezama. No nema razloga da ga ne razmotri i svaki drugi par.
Najčešća zabluda je da bračni ugovor znači planiranje razvoda. U stvarnosti, on znači planiranje zajedničkog života s jasno uređenim imovinsko-pravnim okvirom.
Ako imate pitanja o bračnom ugovoru ili trebate stručnu pomoć u obiteljskim predmetima, slobodno se obratite našem uredu s povjerenjem.
