Kako izbjeći rizik prikrivenog radnog odnosa?
U poslovnoj praksi, osobito u građevinskom i proizvodnom sektoru, često dolazi do situacija u kojima više subjekata sudjeluje u istom projektu. U takvim odnosima nerijetko se koristi model kooperantskog ugovora ili ustupanja radnika, no poslodavci često ne razlikuju ta dva instituta.
Iako na prvi pogled mogu izgledati slično, riječ je o dva potpuno različita pravna odnosa. Pogrešna kvalifikacija takvog odnosa može dovesti do ozbiljnih posljedica za poslodavce – od utvrđivanja prikrivenog radnog odnosa pa sve do visokih novčanih kazni zbog neprijavljenog rada.
Pravni okvir – ustupanje radnika
U hrvatskom pravnom sustavu ustupanje radnika uređeno je prvenstveno Zakonom o radu, koji propisuje da radnik može biti ustupljen povezanom poslodavcu ili drugom poslodavcu putem agencije za privremeno zapošljavanje.
U tom modelu postoji trostrani odnos:
- radnik je zaposlen kod agencije
- agencija ustupa radnika korisniku
- korisnik organizira i nadzire rad radnika
Važno je naglasiti da ustupljeni radnik ne smije imati lošija prava od radnika koje je zaposlio korisnik na istim ili sličnim poslovima. Također, zakon postavlja određena vremenska ograničenja i dodatne obveze vezane uz sigurnost na radu i informiranje radničkog vijeća.
Što je kooperantski ugovor?
Za razliku od ustupanja radnika, kooperantski ugovor predstavlja poslovni odnos između dvaju poduzetnika.
U tom slučaju:
- izvođač ugovara određeni posao s kooperantom
- predmet ugovora je izvršenje određenog rezultata ili dijela radova
- kooperant sam organizira rad svojih zaposlenika
Drugim riječima, kod kooperantskog ugovora ne ustupaju se radnici, već se ugovara izvršenje određenog posla. Radnici kooperanta ostaju pod njegovim vodstvom i organizacijom rada.
Ključne razlike između ustupanja radnika i kooperantskog ugovora
Razlika između ova dva modela najčešće se vidi u nekoliko ključnih elemenata:
Organizacija rada
Kod ustupanja radnika rad organizira korisnik, dok kod kooperantskog ugovora radnike organizira kooperant.
Predmet ugovora
Kod ustupanja predmet je rad radnika, a kod kooperantskog ugovora rezultat ili određeni dio posla.
Odgovornost za rezultat
Kod ustupljenih radnika korisnik snosi poslovni rizik za rezultat rada, dok kod kooperantskog ugovora kooperant odgovara za kvalitetu i dovršetak ugovorenog posla.
Način plaćanja
Ustupanje radnika najčešće se obračunava prema vremenu rada, dok se kooperantski ugovori naplaćuju prema izvršenim radovima ili situacijama.
Rizik prikrivenog radnog odnosa
U praksi se često susreće situacija u kojoj se poslovni odnos formalno naziva „poslovnom suradnjom“ ili „kooperantskim ugovorom“, iako stvarne okolnosti rada upućuju na postojanje radnog odnosa.
Takvi slučajevi nazivaju se prikrivenim radnim odnosom.
Nadležna tijela, poput inspekcije rada ili porezne uprave, u takvim situacijama ne gledaju naziv ugovora, već stvarnu gospodarsku prirodu odnosa. Ako utvrde da rad ima obilježja radnog odnosa, smatrat će da je riječ o neprijavljenom radu.
Posljedice neprijavljenog rada
Utvrđenje neprijavljenog rada može za poslodavca imati ozbiljne financijske i pravne posljedice.
Primjerice, inspekcija rada može:
- naložiti prijavu radnika na obvezna osiguranja
- obvezati poslodavca na isplatu plaće za određeno razdoblje
- izreći novčane kazne za svakog neprijavljenog radnika
Osim toga, moguće su i dodatne posljedice poput zabrane obavljanja djelatnosti ili upisa subjekta kod kojeg je utvrđen neprijavljeni rad u evidenciju poslodavaca kod kojih je utvrđen neprijavljeni rad.
Što sudovi uzimaju u obzir?
U sudskoj praksi ključnu ulogu imaju konkretne okolnosti rada. Sudovi najčešće analiziraju:
- tko daje upute za rad
- tko određuje radno vrijeme
- tko snosi poslovni rizik
- jesu li radnici integrirani u organizaciju naručitelja posla
- ima li kooperant stvarnu poslovnu samostalnost.
Ako analiza pokaže da radnici zapravo rade pod kontrolom naručitelja, postoji velika vjerojatnost da će se odnos kvalificirati kao radni odnos.
Zaključak
Ustupanje radnika i kooperantski ugovor predstavljaju različite pravne institute koji nisu međusobno zamjenjivi. Pogrešno korištenje jednog umjesto drugog može dovesti do ozbiljnih pravnih posljedica, uključujući utvrđivanje neprijavljenog rada i izricanje značajnih novčanih kazni.
Zbog toga se poslodavcima preporučuje da prije sklapanja ovakvih ugovora pažljivo analiziraju pravnu strukturu odnosa i osiguraju da je dokumentacija usklađena sa stvarnim načinom organizacije rada.
Pravodobna pravna provjera ugovornih odnosa često je najbolja prevencija budućih sporova i sankcija.
Izvor fotografije: unsplash.com