Nove obveze za poslodavce
Od 21. prosinca 2025. godine na snagu su stupile važne odredbe novog Pravilnika o zaštiti radnika od rizika zbog izlaganja azbestu (NN, br. 15/25), koje uvode dodatne obveze za poslodavce, ali i važne implikacije za naručitelje radova.
Razlozi za izmjenu
Prvenstveno, novim Pravilnikom u hrvatsko zakonodavstvo implementiraju se direktive Europske unije i to:
- Direktiva 2009/148/EZ o zaštiti radnika od izlaganja azbestu
- Direktiva (EU) 2023/2668 od 22. studenoga 2023.
Time se nastavlja kontinuitet regulacije zaštite radnika koji traje još od 2007. godine kada je donesen prvi Pravilnik.
Zašto je azbest opasan?
Azbest predstavlja ozbiljan zdravstveni rizik kada njegova vlakna dospiju u organizam putem zraka, najčešće u obliku prašine koja nastaje: rezanjem, bušenjem, brušenjem ili drugim mehaničkim obradama materijala.
Takva izloženost može uzrokovati azbestozu, karcinome dišnog sustava te druge karcinogene bolesti. Stoga je važna pravilna preventivna zakonska regulativa kojom bi se uredila izloženost azbestu.
Ključne novosti za poslodavce
1. Stroži uvjeti izloženosti
Propisane su granične vrijednosti izloženosti azbestnoj prašini koje su 10 puta niže nego ranije, uz definirane metode mjerenja i prijelazne rokove.
Pa tako, između ostalog, novi Pravilnik propisuje da poslodavac mora osigurati da u osmosatnom vremenski prilagođenom prosjeku nijedan radnik nije izložen koncentraciji azbesta u zraku većoj od 0,01 vlakna na cm3, za razliku od dosadašnje dopuštene vrijednosti od 0,1 vlakna na cm3.
2. Proširena obveza osposobljavanja
Uvodi se prošireni program osposobljavanja radnika za rad s azbestom, koji provode specijalisti medicine rada u suradnji sa stručnjacima zaštite na radu. Cilj takvog programa jest da radnici steknu potrebna znanja i vještine o prevenciji i zaštiti na takvom radu.
3. Obvezna suglasnost Ministarstva
Od 21. prosinca 2025. poslodavci koji obavljaju radove pri kojima se može oslobađati azbestna prašina moraju ishoditi prethodnu suglasnost Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike.
To se odnosi na sve radove koji uključuju azbest poput rušenja, uklanjanja azbesta, ali i sanacije objekata i materijala koji sadrže azbest.
Uvjeti za dobivanje suglasnosti
Za izdavanje suglasnosti potrebno je dostaviti:
- dokaz o registraciji djelatnosti
- popis radnika koji će obavljati poslove
- dokaze o njihovoj osposobljenosti
- odgovarajući elaborat (interni akt) s prikazom mjera zaštite
Poseban naglasak: tehnološki proces i mjere zaštite
Poslodavac je dužan izraditi detaljan interni akt (elaborat) koji sadrži:
- opis tehnološkog procesa
- planirane radne postupke
- mjere za sprječavanje stvaranja i širenja azbestne prašine
Takav dokument, s naznakom datuma donošenja i potpisom ovlaštene osobe mora obuhvatiti sve moguće situacije rada, uključujući:
- rad na otvorenom
- rad u zatvorenim prostorima
- druge specifične uvjete
Za izradu takvog dokumenta vrlo korisna vodilja mogu biti smjernice i vodič dobre prakse objavljeni na stranicama Ministarstva.
Dodatne obveze ostaju na snazi
Ishođenje suglasnosti ne zamjenjuje druge obveze, uključujući:
- prijavu gradilišta tijelu inspekcije rada
- izradu plana rada za konkretno gradilište
Ako poslodavac obavlja radove s azbestom bez potrebne suglasnosti, inspekcija rada može izreći mjeru zabrane obavljanja radova.
Prilikom raspisivanja natječaja za obnovu, rušenje, ili rekonstrukciju, naručitelji moraju voditi računa da izvođači imaju potrebnu suglasnost za rad s azbestom.
Sudska praksa: Naknada štete
U praksi se pred hrvatskim sudovima sve češće pojavljuju sporovi u kojima radnici ili njihove obitelji potražuju naknadu štete zbog dugotrajne izloženosti azbestu na radnom mjestu. Takvi postupci najčešće se odnose na profesionalne bolesti koje se razvijaju s vremenskim odmakom, a ako im je uzrok povezan s radom, odgovornost je na poslodavcu.
Sudska praksa pritom naglašava odgovornost poslodavca za osiguravanje sigurnih uvjeta rada, osobito u djelatnostima u kojima je postojala ili još uvijek postoji povećana opasnost od izloženosti azbestnoj prašini. U postupcima se kao ključni dokazi pojavljuju medicinska dokumentacija, evidencije o radnim uvjetima te provedene (ili izostale) mjere zaštite na radu.
Važno je istaknuti i da su u određenim slučajevima radnici imali mogućnost izbora između posebnih oblika obeštećenja i ostvarivanja naknade štete sudskim putem, pri čemu svaka opcija nosi svoje pravne i financijske posljedice. Upravo zbog složenosti ovih postupaka i specifičnosti dokazivanja, pravovremena pravna analiza svakog pojedinog slučaja od ključne je važnosti kako za radnike, tako i za poslodavce.
Načini ostvarivanja naknade štete zbog izloženosti azbestu
Ako ste radnik koji je bio izložen azbestu na radnom mjestu i razvili ste zdravstvene tegobe, ili ste član obitelji takvog radnika, važno je znati da postoji nekoliko pravnih puteva kojima možete ostvariti naknadu. Svaki od njih ima svoje prednosti, ograničenja i rokove, pa je razumijevanje razlika između njih ključno za donošenje ispravne odluke.
1. Obeštećenje prema posebnim zakonima
Republika Hrvatska donijela je posebne zakone kojima je preuzela obvezu isplate naknade radnicima oboljelima od profesionalnih bolesti uzrokovanih azbestom. Postoje dva ključna zakona u ovom području:
Zakon o obeštećenju radnika profesionalno izloženih azbestu (NN 79/07, 139/10)
Ovaj zakon omogućuje radniku koji je bio profesionalno izložen azbestu i kojemu je utvrđena profesionalna bolest da podnese zahtjev za novčanu naknadu. Zahtjev se podnosi Povjerenstvu za rješavanje odštetnih zahtjeva, a administrativne poslove obavlja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje.
Visina naknade nije fiksna, već ovisi o vrsti i težini dijagnosticirane bolesti, i to prema koeficijentima propisanim zakonom. Vrijednost jednog koeficijenta iznosi pet proračunskih osnovica za godinu u kojoj je podnesen zahtjev. Kao orijentir, za blage bolesti pleure (pleuralni plakovi, difuzna zadebljanja) koeficijent iznosi 1,5, za azbestozu 4, za karcinom pluća 9, a za najtežu dijagnozu – maligni mezoteliom – koeficijent je 12. Za neke bolesti moguće je i povećanje koeficijenta ovisno o stupnju oštećenja funkcija organizma.
Naknada se isplaćuje obročno u razdoblju od tri godine od pravomoćnosti rješenja Povjerenstva, s iznimkom za radnike čiji je poslodavac u stečaju – njima se isplaćuje odmah i u punom iznosu.
Važno upozorenje o rokovima: pravo na podnošenje zahtjeva vremenski je ograničeno. Rok za podnošenje je šest mjeseci od dana kada je radniku službeno priznata profesionalna bolest. Ako je radnik prethodno vodio sudski spor radi naknade štete, rok teče od dana pravomoćnosti te presude. Propuštanje roka znači gubitak prava na obeštećenje po ovom zakonu.
Bitno je napomenuti i da radnici koji su se već naplatili sudskim putem od poslodavca nemaju pravo na ovu naknadu – ne mogu ostvariti naknadu dva puta. Isto vrijedi i obratno: ako se radnik odluči za ovaj put obeštećenja, mora obustaviti eventualne sudske postupke.
b) Zakon o obeštećenju radnika Trgovačkog društva Salonit d.d. u stečaju Vranjic (NN 84/11)
Ovaj zakon vrijedi isključivo za radnike koji su bili zaposleni u Salonitu na dan 14. veljače 2006., dakle na dan otvaranja stečaja. Za njih je zakonom unaprijed određena fiksna naknada u iznosu od 219.000,00 kuna (29.066,30 EUR), koja se isplaćuje obročno u roku dvije godine. Zahtjevi su se podnosili Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost u roku od 60 dana od stupanja zakona na snagu, pa se ovaj put danas uglavnom ne može koristiti za nove zahtjeve, ali je relevantna informacija za nasljednike koji možda još rješavaju naslijeđene tražbine.
Što sa nasljednicima?
Oba zakona predviđaju ograničeno nasljeđivanje: nasljednici mogu naslijediti tražbinu samo ako je radnik za svog života podnio zahtjev Povjerenstvu (ili Fondu) i ako je naknada bila formalno priznata rješenjem. Ako radnik nije uspio podnijeti zahtjev prije smrti, nasljednici po tim posebnim zakonima nemaju pravo na naknadu. U tom slučaju preostaje jedino opcija tužbe prema općim propisima, o čemu je više riječi u nastavku.
2. Naknada štete sudskim putem – prema Zakonu o obveznim odnosima
Bez obzira na gore opisane posebne zakone, radnik uvijek ima pravo pokrenuti sudski postupak radi naknade štete prema Zakonu o obveznim odnosima (ZOO). Ovaj put je složeniji i dugotrajniji, ali može rezultirati višim iznosom naknade jer sud nije vezan koeficijentima iz posebnih zakona – slobodno procjenjuje visinu štete u svakom konkretnom slučaju.
Pred sudom radnik može potraživati dvije vrste naknade:
Imovinska šteta obuhvaća sve troškove koji se mogu novčano izmjeriti: troškove liječenja i rehabilitacije, izgubljenu zaradu zbog nesposobnosti za rad (privremene ili trajne), troškove tuđe pomoći i njege ako su potrebni, te – ako radnik ima povećane trajne potrebe – naknadu u obliku redovite mjesečne rente. Nasljednici preminulog radnika mogu potraživati troškove liječenja, troškove pogreba, a osobe koje je radnik uzdržavao imaju pravo na naknadu zbog gubitka uzdržavanja.
Neimovinska šteta odnosi se na povredu prava osobnosti – tjelesnog i duševnog zdravlja, dostojanstva i kvalitete života. Nju nije moguće doslovno „nadoknaditi”, ali sud može dosuditi pravičnu novčanu naknadu uzimajući u obzir intenzitet i trajanje fizičkih boli, duševnih patnji i straha. Pravo na pravičnu naknadu nematerijalne štete u slučaju teške bolesti ili smrti radnika imaju i članovi uže obitelji (bračni drug, djeca, roditelji), a u određenim okolnostima i braća, sestre, djedovi, bake i izvanbračni drug.
Što se tiče odgovornosti poslodavca, za djelatnosti koje nose povećanu opasnost (kakva je svakako bila proizvodnja i obrada azbesta) zakon predviđa tzv. objektivnu odgovornost – što znači da poslodavac odgovara za štetu bez obzira na to je li postupao s namjerom ili je li kriv. Dovoljno je dokazati uzročnu vezu između izloženosti azbestu na radu i nastale bolesti.
Važno upozorenje o zastari: pravo na naknadu štete zastarijeva u roku tri godine od dana kada je oštećenik saznao za štetu i osobu koja je štetu počinila. U praksi, kod profesionalnih bolesti vezanih uz azbest, taj rok teče od dana donošenja rješenja o priznatoj profesionalnoj bolesti – a budući da su te bolesti napredujuće, sudovi uzimaju kao polazište datum posljednjeg rješenja o bolesti, a ne prvog. U svakom slučaju, postoji i apsolutni zastarni rok od pet godina od nastanka štete, bez obzira na to kada je oštećenik saznao za nju.
3. Koji put odabrati?
Ova dva puta – obeštećenje prema posebnim zakonima i tužba prema ZOO-u – međusobno se isključuju: ne možete ostvariti oboje. Ako prihvatite obeštećenje prema posebnom zakonu, gubite pravo na sudsku naknadu štete (i obratno).
Pri donošenju odluke vrijedi imati na umu sljedeće:
Obeštećenje prema posebnim zakonima brže je i administrativno jednostavnije. Ali iznosi su ograničeni koeficijentima i ne uključuju imovinsku štetu (troškove liječenja, izgubljenu zaradu i sl.). Dakle, njime se ostvaruje samo pravična naknada neimovinske štete. Sudski put sporiji je i zahtijeva dokazivanje pred sudom. No, pruža mogućnost potpunije naknade – i imovinske i neimovinske – te sud slobodnije procjenjuje visinu iznosa. Posebno je relevantan ako su iznosi po posebnom zakonu daleko ispod stvarnih troškova i pretrpljene štete. Isto vrijedi za slučajeve gdje su propušteni rokovi za podnošenje zahtjeva Povjerenstvu.
Zbog složenosti ove materije i specifičnosti svakog pojedinog slučaja, preporučuje se pravovremena konzultacija s našim timom koji će procijeniti koji je put u konkretnim okolnostima najpovoljniji.
Zaključno
Novi Pravilnik donosi strože uvjete i jasnije obveze za sve koji sudjeluju u radovima gdje postoji rizik izloženosti azbestu. Pravovremeno usklađivanje s propisima ključno je kako bi se izbjegle zabrane rada i osigurala zaštita zdravlja radnika. U sklopu planiranih aktivnosti, provođenje pravilnikom predviđenih mjera na adekvatan način bit će za cilj svim nadležnim inspekcijskim tijelima.
Izvor fotografije: Unsplash.com