Europski sud odlučio: dežurstva državnih odvjetnika=radno vrijeme

Do presude Europskog suda 30. listopada 2025. godine, dežurstva (zamjenika) državnih odvjetnika nisu smatrana radnim vremenom. Shodno tomu, ti radni sati nisu isplaćivani. Kako se to promijenilo, pročitajte u nastavku.

Put do presude

Početno mjesto radnje je Pula. Općinski sud uputio je zahtjev s pitanjima Europskom sudu u slučaju zamjenice državne odvjetnice koja je tražila isplatu naknade za sate odrađene u dežurstvu u razdoblju od 2015. do 2019. godine.

Tri glavna pitanja

  1. Jesu li državni odvjetnici “radnici” prema direktivi 2003/88/EZ?
  2. Može li se državne odvjetnike isključiti od primjene pravila za radnike ako im radno vrijeme može biti planirano?
  3. Smatra li se pasivno dežurstvo radnim vremenom?

Odgovor suda:

1. Državni odvjetnici su radnici.

Usprkos svojoj posebnoj ulozi, državni odvjetnici (a s njima i zamjenici državnih odvjetnika) imaju se smatrati radnicima te se time i na njih primijenjuje Direktiva 2003/88, pa tako i odredbe iste o radnom vremenu.

2. Radno se vrijeme mora planirati.

Aktivnosti državnih odvjetnika ne mogu biti izuzete iz pravila o organizaciji radnog vremena, pogotovo kada je dežurstvo moguće planirati, što ovdje svakako i jest slučaj s obzirom na to da se dežurstva planiraju mjesec dana unaprijed.

3. Dežurstva se smatraju radnim vremenom.

Sud je ovdje zauzeo stav kako se dežurstva, bila ona aktivna ili pasivna, odnosno u uredu ili kod kuće, imaju smatrati radnim vremenom upravo iz razloga što ograničavaju radnika (a to smo utvrdili da DO jest) u slobodnom raspolaganju vlastitim vremenom. Pogotovo s obzirom na činjenicu kako ti radnici imaju stvarnu i neodgodivu obvezu intervenirati ako to potreba posla nalaže.

Dežurstvo bitno ograničava radnika u raspolaganju vremenom za svoje interese.

Zašto je ova presuda važna?

Implikacije koje ova presuda Europskog suda nosi za Republiku Hrvatsku očituju se u slučajevima drugih državnih odvjetnika, zamjenika državnih odvjetnika, ali potencijalno i na radnike iz drugih sektora pod sličnim režimom.

Procijenjeni trošak države koji bi uzrokovala vrlo izgledna “lavina” tužbenih zahtjeva premašuje 5 milijuna eura koji bi imali biti isplaćeni podnositeljima.

Izvor fotografije: unsplash.com