Do presude Europskog suda 30. listopada 2025. godine, dežurstva (zamjenika) državnih odvjetnika nisu smatrana radnim vremenom. Shodno tomu, ti radni sati nisu isplaćivani. Kako se to promijenilo, pročitajte u nastavku.
Put do presude
Početno mjesto radnje je Pula. Općinski sud uputio je zahtjev s pitanjima Europskom sudu u slučaju zamjenice državne odvjetnice koja je tražila isplatu naknade za sate odrađene u dežurstvu u razdoblju od 2015. do 2019. godine.
Tri glavna pitanja
- Jesu li državni odvjetnici “radnici” prema direktivi 2003/88/EZ?
- Može li se državne odvjetnike isključiti od primjene pravila za radnike ako im radno vrijeme može biti planirano?
- Smatra li se pasivno dežurstvo radnim vremenom?
Odgovor suda:
1. Državni odvjetnici su radnici.
Usprkos svojoj posebnoj ulozi, državni odvjetnici (a s njima i zamjenici državnih odvjetnika) imaju se smatrati radnicima te se time i na njih primijenjuje Direktiva 2003/88, pa tako i odredbe iste o radnom vremenu.
2. Radno se vrijeme mora planirati.
Aktivnosti državnih odvjetnika ne mogu biti izuzete iz pravila o organizaciji radnog vremena, pogotovo kada je dežurstvo moguće planirati, što ovdje svakako i jest slučaj s obzirom na to da se dežurstva planiraju mjesec dana unaprijed.
3. Dežurstva se smatraju radnim vremenom.
Sud je ovdje zauzeo stav kako se dežurstva, bila ona aktivna ili pasivna, odnosno u uredu ili kod kuće, imaju smatrati radnim vremenom upravo iz razloga što ograničavaju radnika (a to smo utvrdili da DO jest) u slobodnom raspolaganju vlastitim vremenom. Pogotovo s obzirom na činjenicu kako ti radnici imaju stvarnu i neodgodivu obvezu intervenirati ako to potreba posla nalaže.
Dežurstvo bitno ograničava radnika u raspolaganju vremenom za svoje interese.
Zašto je ova presuda važna?
Implikacije koje ova presuda Europskog suda nosi za Republiku Hrvatsku očituju se u slučajevima drugih državnih odvjetnika, zamjenika državnih odvjetnika, ali potencijalno i na radnike iz drugih sektora pod sličnim režimom.
Procijenjeni trošak države koji bi uzrokovala vrlo izgledna “lavina” tužbenih zahtjeva premašuje 5 milijuna eura koji bi imali biti isplaćeni podnositeljima.
Izvor fotografije: unsplash.com